Muzički sastav „Kanda, Kodža i Nebojša” (KKN) nastupili su u sklopu manifestacije „Nektar OK fest karavan”. Grupa KKN publici u gradu na Vrbasu se predstavila u akustičnoj verziji koncerta.

– Nastupili smo u akustičnom izdanju, kako povremeno nastupamo prethodnih nekoliko godina, te je i repertoar bio prilagođen svedenijoj zvučnoj postavci, uz nekoliko pjesama koje rijetko sviramo u električnoj varijanti - rekao je gitarista Nenad Pejović.

Okolnosti koje okružuju koncertnu 2020. godinu čine nastup intimnim svirkama za odabrano društvo.

– Specifičnost trenutka u kome smo čini da je dobro da uopšte možemo da komuniciramo sa koncertnom publikom. Opet, teško da mogu da se sjetim kada ovdje nije bila specifična situacija, s tom razlikom što je ona sad i globalna. Uspjeli smo da u povremenim džepovima pandemijske psihoze uradimo nekoliko koncerata i čini mi se da je doživljaj žive svirke potreban podjednako i nama i ljudima u publici, kao i svima koji omogućavaju da se koncert dogodi - objasnio je Pejović.

Ova godina je nosila sa sobom brojne izazove, naročito za muzičare, većinom zbog odsustva sa scene.

– Nikada nam se nije desilo da za šest mjeseci ne odsviramo nijedan koncert ili da tokom tri mjeseca ne održimo nijednu probu, ali opet, nisu muzičari jedini u problemu. Sa druge strane, nemam dilemu da će potreba za muzikom preživjeti ovo đavolsko, bezdušno vrijeme. U junu smo objavili „Popis", retrospektivni album snimljen tik pred koronu, reakcije su mahom bile pozitivne i nedavno smo saznali da je prvi tiraž vinila rasprodat. Te brojke su, naravno, simbolične u odnosu na neka prošla vremena, ali ohrabruje nas da u ovako sumanutoj godini imamo dva tiraža duplog albuma - kazao je Nenad.

Cjelokupnu situaciju sa pandemijom vidi kao trijumf.

– Pandemiju vidim kao trijumf jedne filozofije života koja slobodu, svijest, dušu i slične tzv. unutrašnje pojave ljudske egzistencije vidi kao nešto uzgredno, nebitno pa i štetno u odnosu na društveni sistem u kome spoljašnje okolnosti određuju ponašanje čovjeka u društvenom mravinjaku. Kao sudar dva principa, jednog opisanog u Toroovom „Valdenu" i onog, vijek kasnije objavljenog, u Skinerovom „Valdenu 2", koji za sada ima prednost. Vidjeli smo u martu da sve može da stane, ali ne i trgovina, jer profit je važniji od svega, pa pošto kultura može samo da kupi mrvice sa trpeze industrijskih barona, stvar je njihove dobre volje kada ćemo se opet redovno sretati na koncertima. Međutim, ne bih rekao da oni imaju bilo kakvu predstavu kako i kada će se sve završiti i kakve će biti posledice - rekao je Pejović.

Periode izolacije i policijskih časova Pejović, kako priznaje, nije koristio stvarajući muziku već družeći se s njom.

– Generalno je i pogodna i neophodna, iz ličnog iskustva. Opet, više mi je prijalo da u lokdaunu sviram neke drage, stare pjesme, „Babylons Burning The Ruts” ili „Summer in Siam Poguesa”, nego da komponujem „novo". Osim toga, prijalo je u tim dugim časovima otkrivati muzičare kao što je „Shuggie Otis” ili slušati nove ploče, kao što je „Blue Hearts” Boba Moulda. No, čim je skinuta zabrana okupljanja, krenuli smo na probama u stvaranje nekog novog, budućeg albuma, tako da smo ljeto proveli u tom kreativnom zamahu - zaključio je Pejović.

A.Š.

---